Neću više da pišem,
sve ću stihove zauvek zaključati u svojoj glavi,
trajno će ostati da lutaju u devetom krugu pakla koji ću ograditi najvišim bedemima
od istrunele kože sa jagodica prstiju i rebara koja su se napinjala po svakoj mojoj reči.
Neću više da pišem,
zapaliću sve hartije koje sam ikada išarao mastilom u naletima tahikardije,
sve one postelje u kojima sam budan smišljao metafore, skrivajući srž moje biti,
zatreću svaki pisani trag mog postajanja na zemlji,
sve što bi moglo da me veže za pisanu reč sklopljenu u nekakav,
drhtavi i poletni stih…
Постави коментар